10 STVARI KOJE SAM NAUČIO U JAPANU

Prošlo je mjesec dana od početka putovanja pa vam donosim deset stvari koje sam naučio o Japanu (ako ikoga zanima).

1. Kolektiv prije svega - iliti uvažavanje činjenice da smo dio zajednice. U Japanu, primjerice, nema pričanja na mobitel u javnom prijevozu. Ako pričate, radite to diskretno da ne ometate druge, a s vremena na vrijeme prijateljski glas sa zvučnika upozorit će vas na bonton. U vlakovima postoje posebne sobe za telefoniranje, a u paklu poseban krug za one koji se toga ne pridržavaju. Čeka se u redovima, ali prilagođava u slučaju gužve. Ako vas Japanac vidi da izgubljeno gledate ili tumarate potrudit će se maksimalno da vam pomogne iako već u startu ne zna ni riječ engleskog. Ne čudi stoga da u vremenima kriza, Japanci brzo djeluju. Postoji nešto što kod nas u ovom dijelu svijeta izumire, a to je svijest o pojedinačnoj odgovornosti.

2. Brzina nije imperativ! Unatoč općem shvaćanju da su Japanci silno brzi i efikasni to baš nije u potpunosti istina. Puno je besmislenih poslova kakvi obično postoje u mnogoljudnim i komunističkim zemljama -puno redara, čuvara, „mahača“ rukama u prometu, gledatelja putnih karata i tome slično. U trgovinama su poslovično spori i dosta neinformirani. Srećom uvijek imaju nekog kog mogu nazvati, ali spremite se da to tek onda traje. Činjenica je da ih je puno, da su specijalizirani za poslove i odgovorni, pa sustavi funkcioniraju optimalno. Vlakovi ne kreću u sekundu i vozači ne rade seppuku za svaku glupariju, ali kreću - u minutu.

3. Stereotipi su svugdje. Utješno ili zabrinjavajuće, ali gdje god da čovjek dođe u svijetu, stereotipi su stereotipi. Tako Japanci vjeruju da su im od zapadnjaka najsličniji Nijemci jer su organizirani i vole rad, da su Amerikanci agresivni i svugdje pokreću ratove, da su Francuska i Italija zemlje ‘za ljubav’ i da su Arapi nezasluženo bogati... ovaj naš dio ravne ploče može biti crna rupa što se njih tiče. Molim javite svima koji misle da smo centar svijeta.

4. Religija non religija. Za razliku od kršćanstva, religija i njeni frontmeni u Japanu nemaju posebnih političkih ambicija. Hramovi nisu fokalne točke gradova iako ih ima, a najljepši su smješteni u planinama u netaknutoj prirodi. Nenametljivost budizma pomiješana je s ritualizmom shintoizma i to daje posebnu auru tradicijske duhovnosti koju kvari samo komercijalizacija tipa Međugorje. Sve je na prodaju - proročanstva, amuleti, molitvene pločice. No to je, koliko znam, vjerskim zajednicama jedini izvor prihoda, pa im nije za zamjeriti.

5. Zabava su videoigre! Svaki shopping centar, svaka centralna ulica ima svoj zabavni centar s video i inim igrama. Razina kompleksnosti tih igara je tolika da ako ih pokušate igrati - u prvi, pa ni drugi mah, nećete uspjeti shvatiti kako funkcioniraju. Uporni kakvi jeste pitat ćete osoblje koje isto tako neće znati. Srećom uvijek imaju nekog nadređenog kog mogu pozvati, ali to tek onda trajeee. Samo pravi znalci mogu tamo istinski uživati. Ako ne igraju igrice u zabavnom centru Japanci igraju igrice u javnom prijevozu.. stari, mladi, poslovnjaci, alternativci - svi na mobitelu imaju neku igricu koju u tišini metroa igraju. Ruku na srce, puno je i čitatelja mangi te raznorazne literature.

6. Infantilizam budućnosti. Japanci zbog tradicije crtane umjetnosti i mangi imaju izrazito puno vizualnih kodova koji bi u zapadnom svijetu bili okarakterizirani kao infantilni. Primjetno je to u označavanju upozorenja, putokaza, na pakiranjima, knjigama… Osim toga postoji cijeli niz outleta u kojima se ispoljavaju fantazije kao primjerice - kafiće s lolita konobaricama, kafiće sa životinjama i plišancima, a sve to odražava se i u pop kulturi. U nekim kvartovima overdose svjetlećim reklamama i techno-pop muzikom može biti previše za živce. Nisam se puno bavio tematikom, ali čini mi se da u kulturi s poprilično suspregnutom idejom seksualnosti (dublji dekolte je gotovo nemoguće vidjeti u Japanu), regresijske tendencije su očite, a s obzirom na to da se s novim konzervativizmom slična stvar dešava u zapadnom svijetu i nas očekuje isto.

7. Tehnologija funkcionalnosti. Ideja Japana kao hiper tehnološki nabrijane nacije nije ni približna istini. Prema svemu viđenom tehnologija je prilagođena funkciji – ništa nije super futurističko i ništa nije dizajnirano kao da je ispalo iz 23. stoljeća. Ipak, sve funkcionira savršeno. Vlakovi su brzi, liftovi isto, aparati za karte funkcionalni , automobili kockasti– sve je dizajnirano optimalno i kao da su rane 90. Dodatno, ne postoji ni opsesija tehnologijom. Više se ljudi na raznoraznim segwayima i monociklima viđa po ulicama Londona ili Pariza nego Tokija.

8. Čistoća je početak i kraj – Ako jedna riječ može opisati Japan onda je to – čistoća. Ulice mega gradova su besprijekorno čiste. Smeća, opušaka, psećih i mačjih govanaca, mrlja po pločnicima – NE-MA. Odnosno, svojski se morate potruditi da ih nađete. Tim više je to fascinantno kad shvatite da svoje smeće morate svuda tegliti sa sobom, jer koševa za smeće isto tako NE-MA. Japanci imaju svojevrsnu opsesiju čistoćom. Najveći hit su TOTO Washleti – automatizirane WC daske koje griju, sviraju, te što? – peru guzu. Tehničkom preciznošću sve se pere, suši i dezinficira. I to pričamo o javnim WC-ima. Rijetkima gdje se možete okuražiti i spustiti svoju dragocjenost na njih. Opsesija ne prestaje samo na higijeni nego i na vizualnoj čistoći – grafite je gotovo nemoguće vidjeti, a nema ni izlijeva pameti na plakatima i prijevoznim sredstvima.

9. Ritualizam života – zemlja s tako dugom tradicijom i utjecajem shintoizma ima razvijene rituale za svaki segment života, pa se tako primjerice novac kod plaćanja uvijek stavlja u za to predviđene pladnjeve i prima s obje ruke, klanja se iz poštovanja, a u vlakovima ćete vidjeti konduktere kako se na izlasku iz vagona okrenu i naklone putnicima. Kako su mi rekli, Japanci imaju tri razine konjugacije glagola u ovisnosti od razine poznanstva sa sugovornikom (osobna razina, formalna razina i uberformalna razina). Ako vam je tanjur nepravilnih rubova on nije kružnog oblika kako biste možda pomislili - on je oblika cvijeta. Sve je u detaljima. Opterećujuće, ali zadivljujuće.

10. Vending machines – koncentracija prodajnih aparata je za naše pojmove nezamisliva. Nema potrebe za brojnim trgovinama ili kioscima jer se sve može kupiti na aparatima kojih ima doslovce na svakom ćošku. Toliko su popularni, da će i Coca-Cola svoje prvo alkoholno piće u Japanu prodavati na njima. Ako nekome treba ideja za biznis, uvoz ovih bebica iz Japana sigurno je moguć. Žednih i gladnih turista nam ne fali.

japan.jpg

Feđa Hudina

Skitanje Japanom