MADE IN CHINA

Ovdje svi vole da poziraju: odrasli, bebe, kuce... Interesantni oni nama, interesantni mi njima. Dobro, Dušan malo više; žene su oduševljene njegovom kosom. Divan neki narod. Jedino što se malo guraju. I pljuju.

šangaj.jpg

24. april

ŠANGAJ

Svakodnevica starog grada: sve se odvija na jednom mjestu. Iz salona se ulazi u par kvadrata veći stan koji se sastoji od jedne prostorije. Kupatilo je odmah do kuhinje i ništa nije ni vizuelno odvojeno. Na prvi pogled sve izgleda neuredno i haotično.

šangaj 25 april.jpg

25. april

ŠANGAJ

Svi se manje-više voze na dva točka i to vrlo uspješno, sudeći po haotičnom saobraćaju i semaforima na koje niko ne obraća pažnju.

šangaj.jpg

27. april

ŠANGAJ

Šangaj nisu samo velelepni neboderi, svjetlucave reklame i glamurozan noćni život. U starom dijelu grada, većina živi u trošnim kućama, nalik barakama, pa se zapitaš da li uopšte posjeduje osnovne uslove za život. Dan provode ispred kuće, prodajući hranu i družeći se sa komšijama.

šangaj.jpg

28. april

ŠANGAJ

Večeras putujemo 15h vozom na drugi kraj Kine. Šangaju se vraćamo početkom maja. Još uvijek ne mogu da se naviknem na čudan mentalitet. Nedavno smo upoznali Engleskinju koja već neko vrijeme putuje Azijom. Upravo se vratila iz Japana I kaže da doživljava kulturološki šok. Što li, pitam se? Pljuvanje, guranje, vikanje je ovdje sasvim uobičajeno ponašanje. Sa drugim i trećim nekako izlazim na kraj, ali kada se pripremaju da izbace onu najgoru moguću pljuvačku... to nikako ne razumijem. Pokušavam da pjevam nešto u sebi, ali od tog zvuka teško pobjeći jer je sveprisutan.

šangaj.jpg

29. april

ŠANGAJ

Grupa ljudi je kopajući bunar, umjesto vode, pronašla glave vojnika izrađene od pečene gline. Ovo se dogodilo 1974. godine u blizini Siana, glavnog grada sjeveroistočne pokrajine. Arheolozi su iskopali čitavu vojsku ratnika, 7000 skulptura od gline, u prirodnoj veličini, nađene u grobnici prvog kineskog cara, Ćin Š’ huanga. Vjerovalo se da će tako, i nakon smrti, car imati vojsku kojom zapovijeda.

terracota.jpg

30. april

Terracotta waeeiors of XI’AN

Skulpture gledaju ka istoku i nalaze se u borbenoj formaciji. Svaka je jedinstvena, tako da ne postoje dvije identične.
— Terracotta waeeiors of XI’AN

Ovaj kineski car je poznat po tome što je uspješno ujedinio podijeljenu zemlju u jedinstveno kraljevstvo, naredio izgradnju Kineskog zida, izvršio reformu pravopisa i zakonodavstva, ali je spalio biblioteke i žive zakopao obrazovane ljude jer mu se nisu dopadali.

sian.jpg

30. april

XI’AN

Sian je jedan od najpoznatinijih istorijskih i kulturnih centara Kine. Star je više od 3100 godina i bio je poznat kao centar trgovine karavanima na Putu svile. Danas je čuven po gradskim zidinama koje datiraju još od 1370. godine.

sian.jpg

1. maj

XI’AN

Velika pagoda divlje guske je budistička pagoda smještena u južnom dijelu Siana. Sagrađena je 652. godine za vrijeme dinastije Tang. Pagoda je služila da čuva sutre i figurice Bude koje je u Kinu iz Indije doveo Ksuanzang, budistički putopisac i prevodilac.

sian.jpg

2. maj

XI’AN

Vidi se da je Sian manji grad ("svega" 8 miliona), po tome što se više vozimo autobusom nego metroom. Za razliku od Šangaja, koji ima oko 15 metro linija, Sian ima svega par, ali je mreža autobusa veoma razvijena. Uhvatiti bus nije baš lako. Postoje stajališta, ali brojevi na tablama često se ne poklapaju sa brojevima autobusa koji dolaze. Osim toga, treba imati oštro oko jer uvijek dolazi više vozila za redom. Kad ugledaš da dolazi bus koji čekaš, a nalazi se iza trećeg ili petog autobusa, par desetina metara van stajališta, ukoliko nisi dovoljno brz, ode voz, pardon, autobus. Vozač otvara prednja vrata na svega par sekundi. Ne zanima ga gužva, ni što ti pokušavaš da prođeš stotine ljudi i metara da bi došao do mjesta gdje je on odlučio da otvori vrata.

Put svile se završavao u Sianu, pa je očekivano da se baš ovdje nalazi Muslimanska četvrt, najživlji dio grada. Zanimljivo je da izgleda kao bilo koji suk na Bliskom istoku ili Maroku. Muškarci imaju bijele kapice, žene su prekrivene šarenim maramama, ali svi imaju kose oči.

sian.jpg

2. maj

Muslim Quarter, XI’AN

Jede se sve što vam padne ili ne padne na pamet. Satima bih mogla da posmatram kako se razvlači tijesto, prave rezanci i melju orasi. Nekima bi bilo interesantno vidjeti kako se pohuju škorpije i druge živuljke.
— Siam

Ovdje se nalazi i Velika džamija, jedna od najvećih u Kini, izgrađena u 8. vijeku, koja je, osim veličine, prepoznatljiva i po arhitekturi. Okrenuta je ka zapadu (umjesto ka jugu) i podsjeća više na kineski hram nego na džamiju, dok je minaret izgrađen u obliku pagode.

beijing.jpg

3. maj

BEIJING

Ostaci starog Pekinga se najbolje vide u hutonzima koji predstavljaju male, uske ulice sa nizom istih takvih, trošnih kuća. Neki hutonzi su zanimljiviji od drugih jer se u njima nalaze hramovi i restorani gdje se hrane monasi, ali je svaki autentičan na svoj način. U njima se vidi kako narod živi i kako izgleda pekinška svakodnevica. Mi smo smješteni u hutongu pored hrama Lama, koji je najveći tibetansko-budistički hram i ujedno najpoznatiji izvan kineskog dijela Tibeta.

beijing.jpg

4. maj

BEIJING

Mislim da u Kini ne postoji trenutak da se komšije žale što ste previše bučni jer ste večeras odlučili da svirate neki instrument ili da plešete uz glasnu muziku. Ne što to ovdje niko ne radi, već što se takve aktivnosti viđaju na ulici ili, najčešće, u parku. Za ulaz u park, svaki lokalac treba da izdvoji par juana i zabava počinje: igranje šaha, sa kartama, plesanje uz muziku sa kasetofona, karaoke... Zabavno je što se u roku od par minuti spontano stvore grupice ljudi koje posmatraju, navijaju ili, jednostavno, razgovaraju sa drugima koji su se tu našli.

Vidjeti Zabranjeni grad tokom prvomajskih praznika bila je nemoguća misija jer su ulaznice rasprodate još prije podneva (svih 80.000, koliko iznosi dnevna kvota). Sam dolazak do njega je posebna priča jer put koji se pređe za desetak minuta, prelazili smo sat vremena. Gužva je tolika da sam vapila za par centimetara prostora i molila sva moguća božanstva da ne dobijem napad panike. Baš tog dana, temperatura je bila iznad 30 stepeni (vlažnost vazduha gratis) i ono malo dostupnog hlada odavno su zauzele stotine ljudi. Trebalo je da se vratimo odakle smo krenuli, ali je gužva za ulazak u metro bila kilometarska (ne pretjerujem, vidi fotku), pa smo odlučili da pješačimo do naredne stanice. Mislim da smo samo tog dana prešli oko 20-ak kilometara. Hvala ti, kineska gužvo, na ovoj divnoj kondiciji!

zabranjeni grad 5 maj 2.jpg

5. maj

ZABRANJENI GRAD

Naravoučenije: izbjegavajte praznike u Kini i posjete bilo čemu tih dana.
— Zabranjeni grad

Par dana kasnije, evo nas u Zabranjenom gradu. Gužva je manja, ali dovoljna da se opet zapitam da li ću išta uspjeti da vidim. Danas muzej, nekada grad, dobio je ovo ime jer osim careva i njihove posluge, sve do 20. vijeka, "obični" stanovnici Kine nisu mogli da ga posjećuju. Izgradnja je započeta početkom 15. vijeka, a da bi se kompleks završio, bilo je potrebno oko 15 godina i 200.000 radnika, od kojih su mnogi, baš kao i prilikom građenja Kineskog zida, izgubili živote zbog loših uslova rada. Nalazi se sjeverno od trga Tjenanmen i ima oko 800 zgrada i 9.999 prostorija. Čine ga ogromne dvorane, vrtovi, palate i trgovi, a bio je sjedište vladara iz dinastije Ming i Ćing.

Odabrali smo da posjetimo najudaljeniji dio Kineskog zida jer nam se nije dopala pomisao da ćemo opet morati da milimo kroz gužvu od prije par dana. Nismo očekivali da će nas ona dočekati na autoputu sa bezbroj traka i da ćemo umjesto 90 minuta, u autoubusu provesti više od 3 sata. No, sve se zaboravilo kada smo Ga ugledali. Njegovo visočanstvo, Zid!

kineski-zid.jpg

7. maj

KINESKI ZID

Ako se sjećate priče o caru koji je naredio izgradnju vojske od terakote u Sianu, biće vam jasno da je riječ o još jednoj njegovoj zamisli. Ovaj dio zida nastao je 1570. godine za vrijeme dinastije Ming i od tada, navodno, nije obnavljan.
— Kineski zid

Ono što se najčešće vidi na razglednicama kada prikazuju predivan zid i zelenilo oko njega je dio zida koji je udaljen 140 kilometara od Pekinga, a nalazi se na potezu Jinshanling-Simatai. Namijenjen najhrabrijima jer se hoda po odlomljenim komadima građevine, na mjestima raste drveće, jako je strmo, provlači se kroz male i uske prolaze i hodnike unutar zida. U okolini nema zgrada, puteva, restorana – ničega! Samo zid i priroda. Nema hiljade turista koji blicaju fotoaparatima, nema urezanih imena po zidovima. Nema apsolutno ničega što bi narušilo veličinu jedne od najpoznatijih građevina Kine koja se, uprkos glasinama, ipak ne vidi iz svemira.

zabranjeni-grad.jpg

Marija Panić